Page 12 - Larus
P. 12

PAR VOTIVNIH KUROSA,
                                                          NAZVANIH „KLEOB I BITON”
                                                                   OKO 600 PRE N. E.
                                                                 MERMER, VISINA 216 I 218 CM
                                                                  ARHEOLO{KI MUZEJ, DELFI
           Prisutnost i vidljivost onih kojih vi{e nema
           Istovremeno, nadgrobna skulptura te`i da u~ini vidlji-
           vim i prisutnim me|u svojima one zauvek odsutne, ~ije  Bo`anski blizanci. Ove statue bliznakinje,
           su seni u Hadovom carstvu. Ipak, ovde, sve do IV veka,  ne{to ve}e od prirodne veli~ine, odli~an su
           to prisustvo ne prelazi sa simboli~ke na mimeti~ku ra-  primer arhajske argejske skulpture zbog
                                                    masivnih i sna`no izra`enih volumena. Leva
           van. Ni nadgrobne stele, ni statue, ne opona{aju fizi~ki  noga u laganom iskoraku, ruke priljubljene
           izgled umrle osobe. Tipologija statua tipa kurosa i ko-  uz telo, stisnute pesnice, kose upletene u
                                                    jednake, debele pletenice, sve su to odlike
           re, tih nagih mladi}a i bogato odevenih, naki}enih de-
                                                      statua koje prikazuju kurosa, mladi}a u
           vojaka, mo`e se primeniti u razli~ite svrhe: ove su sta-  punom sjaju svog sazrevanja.
           tue, zaista, podjednako bile kori{}ene i kao nadgrobne  Votivne statue. Otkrivene u Delfima, ove
           statue na nekropolama i kao votivni darovi bogovima  su statue dugo dovo|ene u vezu sa pri~om
                                                     o Kleobu i Bitonu na koju u jednom svom
           u hramovima, odnose}i se ~as na bogove, ~as na um-
                                                   tekstu podse}a Herodot. Ova dvojica sinova
           rle, ~as na one koji su ih zavetovali.      Herine sve{tenice u Argu, zamenila su
                                                      propalu zapregu na kolima svoje majke i
                                                   poginula na prilasku Delfima: otuda njihovo
                                                    posve}enje. Ako ponovo pa`ljivo pro~itamo
                                                         propratni natpis na ovim votivnim
                                                       statuama, vide}emo da su to Kastor i
                                                                   Poluks (Dioskuri).
                                                   Nadgrobni kuros. Prirodu ovog kurosa, koji poti~e sa
                                                   nekropole iz Megare Hible na istoku Sicilije, niko ne dovodi u
                                                   sumnju. Vertikalan natpis na desnoj butini istovremeno nam
                                                   otkriva i identitet i namenu ovog kurosa: „Sombrotida, lekar,
                                                   sin Mandrokla”.
                                                   Idealno telo. Jasno da je re~ o mu{kom liku, o nadgrobnoj
                                                   statui. Me|utim, ona, sem po natpisu, ni po ~emu ne
                                                   predstavlja portret onog koji tu le`i. Telo je ovde, iako i dalje
                                                   pod uticajem egipatske skulpture, bri`ljivije modelovano, bez
                                                   nagla{enog prelaza izme|u razli~itih volumena, dok su pupak
                                                   i linija grudnog ko{a dati u blagom reljefu.                    37

                                                   NADGROBNI KUROS LEKARA
                                                   SOMBROTIDE
                                                   OKO 650. PRE N. E.
                                                   MERMER, SA~UVANA VISINA 119 CM
                                                   ARHEOLO{KI MUZEJ, SIRAKUZA














                                                         NADGROBNA STELA
                                                           BAKÔ, SOKRATA
                                                             I ARISTONIKE
                                                    TRE}A ~ETVRTINA IV VEKA PRE N.E.
                                                               POREKLO: ATINA
                                                            MERMER, 148 X 195 CM
                                                              MUZEJ LUVR, PARIZ

                            Stela kao mesto susreta. U drugoj polovini V i tokom IV veka raste broj
                         nadgrobnih stela, naro~ito u Atini. Za razliku od arhajskih stela i statua koje se
                          dr`e samo figure umrlog, stele iz klasi~nog razdoblja prikazuju vi{e ili manje
                                                       brojnu porodicu na okupu.
                       @ivi i mrtvi. Unutar svojevrsne ni{e (ili naiskosa), nadvi{ene zabatom koji opisuje
                       ta~no odre|en prostor, umrla `ena (Aristoniké) sedi okru`ena svojima. Pru`a ruku
                         `eni ispred sebe (Bakô) opra{taju}i se zauvek pokretom koji ukazuje na ve~nu
                          povezanost `ivih i mrtvih. Izme|u dve `ene vidimo malo dete (Sokrat), dok u
                         drugom planu dve slu{kinje, prikazane spreda, posmatra~u jasno prenose svu
                                                          tugu ovog rastanka.
   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17