Page 12 - Knjizni blok
P. 12
ma) premda između ostalog nema zidnih ta-
peta, gipsanih obložnica, Boldvinovih reza,
bilo kakvog traga od stakla, bilo prozirnog,
antirefleksivnog, za izolaciju, bilo otpomog
na toplotu, armiranog, obojenog, bad guy,
antiknog; ili čeličnih limenih ploča, fabrički
obojenog čelika, mesinga; ili bar jednog ča- natrag na njihov brod, Trinid, u susret svojoj sudbi-
vla ili jednog zavrtnja, neka je to u metalnim 171
pločama, ivericama, suvozidini, u betonu, ni.
drive-aluminijumu, silikonu, bronzi, čvrs- Kao i Magelan, Holovej je vodio jednu
tom mesingu, ili mehanički galvanizovanom, ekspediciju u neizvesno. Kao Magelan, i Holovej se
onom žuto cinkovanom, ili nerđajućem čeliku našao oči u oči sa pobunom. I kao kapetan koji je iz-
ili termički tretiranom ( epo), bruniranom, ili rekao jednu smrtnu kaznu, Holovej je isto tako uzeo
od „durex”-a; da ne spominjemo potpuno od- na nišan one koji su prezreli njegovo vođstvo. Ali,
sustvo bilo čega što bi moglo i da navede na za razliku od Magelanove, Holovejeva odluka bila
pomisao o nekom krovu, bio to krov sa viso- je osuđena na propast, što zahteva da se podsetimo
sudbine Henrija Hadsona.
II.
Aprila meseca 1610, Hadson je napustio Englesku u svom
četvrtom pokušaju da pronađe severozapadni prolaz. Krenuo je na za-
pad preko arktičkih voda da bi na kraju došao do kako se danas zove
Hadsonovog zaliva. Uprkos svome imenu koje zvuči bezopasno, unazad
gledano 1610, zaliv je bio ledeni pakao. Edgar M. Bacon u svojoj knjizi
Henry Hudson (New York: G. P. Putnam’s Sons, 1907) piše sledeće:
1. novembra, brod je doplovio do jednog
zaliva ili morskog rukavca duboko na jugo-
zapadu, bacio je sidro, i oko desetog u me-
secu bio je okovan ledom. Nezadovoljstvo
se nije više izražavalo šapatom. Posada je
bila svesna da su namimice, uskladištene
da bi trajale ograničeni broj meseci, bile na
izmaku, a gunđalo se da bi bilo bolje da su
se sklonili u zimsko prebivalište na ostrvu
Diges, gde su videli tolika jata divljih ptica,
umesto da se muče ovde mesecima u „lavi-
rintu kome kraja nema”.
[kurziv dodat radi emfaze]
Ovaj lavirint od plavog leda koji plovi po vodi studenoj do te mere da
može usmrtiti čoveka u roku od dva minuta dodimula je i konačno prešla
ivicu i razorila strpljenje Hadsonove momčadi. Dok su Magelanovi mo-
mari mogli da ribare ili bar uživaju u prijatnostima kakvog pribrežnog
naselja, Hadsonovo ljudstvo je moglo samo da bulji u zaleđene obale. 180
Neizbežno, šapat se pretvorio u viku dok se na kraju vika pretvorila
u delovanje. Hadson, zajedno sa sinom i sedmoricom dmgih, nasilno je
stavljen u jednu šalupu bez hrane i vode. O njima se nikada više ništa
čulo nije, izgubljenima u tom lavirintu kome kraja nema. 170
138