Page 12 - Knjizni blok
P. 12

ma) premda između ostalog nema zidnih ta-
                                     peta, gipsanih obložnica, Boldvinovih reza,
                                     bilo kakvog traga od stakla, bilo prozirnog,
                                     antirefleksivnog, za izolaciju, bilo otpomog
                                     na toplotu, armiranog, obojenog, bad guy,
                                     antiknog; ili čeličnih limenih ploča, fabrički
                                     obojenog čelika, mesinga; ili bar jednog ča-  natrag na njihov brod, Trinid, u susret svojoj sudbi-
                                     vla ili jednog zavrtnja, neka je to u metalnim   171
                                     pločama, ivericama, suvozidini, u betonu,   ni.
                                     drive-aluminijumu, silikonu, bronzi, čvrs-  Kao i Magelan, Holovej je vodio jednu
                                     tom mesingu, ili mehanički galvanizovanom,   ekspediciju u neizvesno. Kao Magelan, i Holovej se
                                     onom žuto cinkovanom, ili nerđajućem čeliku   našao oči u oči sa pobunom. I kao kapetan koji je iz-
                                     ili termički tretiranom ( epo), bruniranom, ili   rekao jednu smrtnu kaznu, Holovej je isto tako uzeo
                                     od „durex”-a; da ne spominjemo potpuno od-  na nišan one koji su prezreli njegovo vođstvo. Ali,
                                     sustvo bilo čega što bi moglo i da navede na   za razliku od Magelanove, Holovejeva odluka bila
                                     pomisao o nekom krovu, bio to krov sa viso-  je osuđena na propast, što zahteva da se podsetimo
                                       sudbine Henrija Hadsona.
                         II.
                               Aprila meseca 1610, Hadson je napustio Englesku u svom
                         četvrtom pokušaju da pronađe severozapadni prolaz. Krenuo je na za-
                         pad preko arktičkih voda da bi na kraju došao do kako se danas zove
                         Hadsonovog zaliva. Uprkos svome imenu koje zvuči bezopasno, unazad
                         gledano 1610, zaliv je bio ledeni pakao. Edgar M. Bacon u svojoj knjizi
                         Henry Hudson (New York: G. P. Putnam’s Sons, 1907) piše sledeće:

                                    1. novembra, brod je doplovio do jednog
                                    zaliva ili morskog rukavca duboko na jugo-
                                    zapadu, bacio je sidro, i oko desetog u me-
                                    secu bio je okovan ledom. Nezadovoljstvo
                                    se nije više izražavalo šapatom. Posada je
                                    bila svesna da su namimice, uskladištene
                                    da bi trajale ograničeni broj meseci, bile na
                                    izmaku, a gunđalo se da bi bilo bolje da su
                                    se sklonili u zimsko prebivalište na ostrvu
                                    Diges, gde su videli tolika jata divljih ptica,
                                    umesto da se muče ovde mesecima u „lavi-
                                    rintu kome kraja nema”.
                                               [kurziv dodat radi emfaze]
                         Ovaj lavirint od plavog leda koji plovi po vodi studenoj do te mere da
                         može usmrtiti čoveka u roku od dva minuta dodimula je i konačno prešla
                         ivicu i razorila strpljenje Hadsonove momčadi. Dok su Magelanovi mo-
                         mari mogli da ribare ili bar uživaju u prijatnostima kakvog pribrežnog
                         naselja, Hadsonovo ljudstvo je moglo samo da bulji u zaleđene obale. 180
                            Neizbežno, šapat se pretvorio u viku dok se na kraju vika pretvorila
                         u delovanje. Hadson, zajedno sa sinom i sedmoricom dmgih, nasilno je
                         stavljen u jednu šalupu bez hrane i vode. O njima se nikada više ništa
                         čulo nije, izgubljenima u tom lavirintu kome kraja nema. 170




                                              138
   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17