Page 14 - Knjizni blok
P. 14

173            176
                Tu me imate.   Da ostavimo kepeca, ja čak ne znam ni kako treba
              da razumem ono, „Ja sam ubio mnogo ljudi”. Kao ironiju? Ispovest?
              Kao što sam već rekao, „Tu me imate”. 174
              174
             n  Iz razloga koji su samo njemu poznati g. Lutalica je uništio poslednjih šest redova
             primedbe u
                                                         dnu stranice pod br. 171. -Prir.
                                     kim nagibom, na kalkan, sa nagnutim greben-
                                     om, prislonjen, ravan, zupčast, monitor, na   175  Vidi Dodatak E.
                                     obmuti venac, zvono, kacigast svod ili sa nag-  176  Vidi Dodatak B.
                                     ibom, sa stranama koje se stiču u spoljašni   177  Na primer, peripatetički trudovi iz mladosti u
                                     ugao, kupast, paviljon, rotunda, kupole na šil-  Pesmama PXXXXXXX a, predstavljaju savršen
                                     jak, ili mansarda; nema zapadne arhitekture,   primer zašto greške treba hitno otklanjati. 178
                                     zigurata, brisoleja, trompe-l ’oeil-a, itd.; ni   178  179
                                     traga od fenetraže, tierserona, kesona, tolosa,   179   T. j. Pelikanove pesme.
                                     pantljičastih ukrasa, stoa, jajastih ukrasa (ehi-  Vidi Dodatak II-B. -Prir.
                                     nusa), sala terrena, apsidiola, rotunda, obloga,   180  Premda napisana dve stotine godina po Had-
                                     pregradnih zidova, potporanja, retabla, herma,   sonovoj ukletoj plovidbi, teško je ne pomisliti na
                                     belvedera, paviljona, keramike ili dmge paste,   Kolridžovu Pesmu o starom mornaru, posebno
                                     priprata, luneta, dormitorija, cottage orne-a,   na ovaj čuveni deo [u prevodu Ranke Kuić]:
                                     pandantifa, flankemih zidova, kaveta, pot-
                                     pomih lukova ili stubova, zasvođenih odaja,
                                     bilo četvorodelnih ili sa vezivnim svodo-  1I stište jedro pogne kljun
                                                pa tad uz krik i vetar pun
                                                k’o avet sede na naš čun;
                                                k’o dušman, ne k’o drug, po
                                                moru tom, uz silan lom on
                                                posla na nas jug. Tad stiže
                                                magla i s njom sneg, breg
                                                leden, krut i prav u tili čas
                                                presrete nas k’o smaragd
                                                zelen sav.
                    Zemlja leda, i boja-        I tad kroz sneg taj leden
                    žljivih zvukova gde         breg svoj odsjaj rasu bled:
                    niko živ nije viđen         još niko živ u taj kraj siv ne
                    bio.                        stiže; svud je led.

                                                Led beše hud, led beše svud,
                                                led beše tamo, tu; pa stvara
                                                lom, baš kao grom, k’o urli-
                                                ci u snu.

                    Sve dok velika morska       A1 kad na brod sleti na pod
                    ptica zvana Albatros...     tad albatros kroz mrak...


             Ovo nije neki grozničavi svet sazdan u bunilu već sasvim stvamo mesto sa kojim se Hadson
             suočio uprkos očite strave koju je ono nametalo svakome, posebno njegovoj posadi. A taj strah
             nije raspršen ni u modemim vremenima. Razmotrite zapis iz dnevnika Reginalda Jamesa,
             fizičara člana Shackletonove ekspedicije na brodu Endjurans koji je bio opkoljen i na kraju
             skrhan santama leda blizu obala Antarktika, u vodama Vedelovog mora: „Užasna noć, sa bro-
             dom jezivo cmim prema nebu & buka od pritiska na njega... što je ličilo na stenjanje živog
             stvorenja”. Vidi isto tako Historic Conditions Simona Alcazabe (Cleveland: Anwyl Co., Inc.,
             1963) kao i Jack Denton Scottov, „Joumey Into Silence”, Playboy, avgust 1973), str. 102.




                                              140
   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19