Page 22 - Larus
P. 22

ATI~KI CRNOFIGURALNI
                                               KRATER,NAZVAN „FRANSOA VAZA”
                                                  KLITIJA I ERGOTIM, OKO 570. PRE N. E.
                                               VISINA 66 CM, NACIONALNI ARHEOLO{KI MUZEJ, FIRENCA


                Bogati mitski repertoar. Ovaj ati~ki krater koji je u Kjuziju prona{ao arheolog A. Fransoa, po
                kome je i dobio ime, jedna je od najslo`enijih i najbogatijih vaza do danas sa~uvanih. Krater, na
                kome su potpisani slikar Klitija i kerami~ar Ergotim, u {est zona predstavlja vi{e od sto pedeset
                 likova. Glavna zona, na visini odakle kre}u ru~ke, prikazuje olimpijske bogove u poseti Tetidi i
                    Peleju, Ahilovim roditeljima, posle njihovog ven~anja. U vratnoj zoni prikazani su: lov na
               kalidonskog vepra, igre u Patroklovu ~ast, Tezejev ples na ostrvu Delu, borba Lapita i Kentaura. U
               trbu{noj zoni, osim bo`anske povorke, vidimo Ahila kako goni Troila i povratak Hefesta na Olimp.
               Ahil je jo{ jednom prikazan, mrtav, na volutama, dok se na stopi vaze Pigmeji bore sa `dralovima.
                  Minijaturisti~ki spomenik. Ukupan izgled ovog kratera istovremeno je monumentalan, po
                 svojim dimenzijama i broju prikazanih likova, i minijaturisti~ki po malim dimenzijama likova i
               minucioznom dodavanju detalja. Klitija savr{eno vlada pismom i imenuje sve svoje likove, njegov
                rad odlikuje se grafi~kom ve{tinom poput one majstora-rezbara u bronzi koji su ukrasili {titove
                                                     date na dar Zevsu u Olimpiji.


                                            ATI~KI CRVENO-
                                            FIGURALNI PEHAR
                                            PRIPISAN DURISU
                                            OKO 480. PRE N. E.
                                           PRE~NIK 30 CM
                                          GREGORIJANSKI ETRURSKI MUZEJ, VATIKAN
                                          Ponavljanja i varijacije.
                                          Pesnici, ~ija je ve}ina tekstova
                                          ostala izgubljena za
                                          potomstvo, imali su zadatak da
                                         pevaju u spomen junaka iz
                                        pro{lih vremena. Slikari se,
                                       me|utim, nisu ustru~avali da unesu
                                      varijacije u prikazivanje herojskih         Dragoceni primer gr~kog slikarstva. Ovaj
                                    motiva. Tako, ovaj Durisov pehar              slikani pano deo je dekoracije prostora jednog
                                   prikazuje ina~e nepoznatu scenu. Ipak,         groba otkrivenog 1968. godine u Pestumu, ju`no
                                 ve{tina postignutog crte`a i kompozicije         od Napulja. Freska je nastala tehnikom a tempera  47
          ukazuju nam da ne mo`e biti re~i o neznanju ili gre{ci umetnika. Sa desne strane stoji  na podlozi od peska pome{anog s kre~om. Gornji
          Atena, sa sovom u ruci, ispred ogromne zmije, zmaja otvorenih ~eljusti koji guta jednog  sloj sadr`i mermerni prah koji slici daje sjaj i
          ~oveka razbaru{ene kose, ispru`enih ruku. Drvo u pozadini o kome visi ov~ija ko`a  ~vrstinu. Re~ je o jednom od retkih primera zidnog
          (Zlatno runo?) mo`e nas navesti na pomisao da je ovde re~ o Jasonu, vo|i Argonauta,  slikarstva gr~ke tradicije koji je o~uvan gotovo u
                                                                                  netaknutom stanju; on nam pru`a mogu}nost da
          upletenom u jedan od njegovih do`ivljaja o kome ni{ta ne znamo.
                                                                                  sagledamo razlike izme|u ove vrste slikarstva i
          Mitolo{ko se}anje, vizuelno se}anje. Onaj koji je gledao u ovu sliku dok je iz nje  slikarstva na gr~kim vazama iz istog perioda.
          pio na gozbi mogao je lak{e od nas da potra`i obja{njenje u vezi sa scenom iz
          medaljona. Mogao je i da zamisli {ta se dalje de{avalo, koriste}i se kolektivnim  Grobno slikarstvo. U prostoru grobnice sa ~etiri
                                                                                  strane kov~ega prikazana je gozba, a na poklopcu
          se}anjem koje nama danas delimi~no izmi~e a koje su ovakvi prikazi na vazama
          upravo `eleli da probude, posebno u toku gozbe, mestu za razgovor i recitovanje  slika gnjurca – grob je po njoj i dobio ime – koja
          poezije.                                                                verovatno predstavlja skok u onostrano. Iako je
                                                                                  slikarski stil po svemu gr~ki, praksa oslikavanja
                                                                      GROB GNJURCA  grobnica i evociranja u`ivanja prilikom gozbi
                                                                      OKO 480 PRE N. E.   tipi~no je etrurska. U ovom prise}anju nema ni~eg
                                                                          100 X 265 CM  sumornog: ljudi piju, pevaju i razgovaraju kao {to
                                                                    ARHEOLO{KI MUZEJ, PESTUM  to rade i na vazama.
   17   18   19   20   21   22