Page 18 - 003_it
P. 18

622        POGLAVLJE  14    IZGRADNJA INFORMACIONIH SISTEMA

                                 (objekata) koji se mogu kupiti, zajedni~ki i vi{ekratno koristiti a postoje u mre`i in-
                                 formacionih sistema koja je interoperatibilna, interorganizaciona u celom svetu.


                                 PREDNOSTI I OGRANI^ENJA OBJEKTNO ORIJENTISANOG PRISTUPA.
                                 OO pristup razvoju softvera mo`e da pru`i mnogo prednosti. Prvo, on smanjuje
                                 kompleksnost razvoja sistema i vodi do sistema koji su jednostavniji i br`i za izgrad-
                                 nju i za odr`avanje, zato {to je svaki objekat relativno mali, samostalan i podesan za
                                 rukovanje. Drugo, OO pristup pove}ava produktivnost i kvalitet rada programera.
                                 Kad se objekat jednom defini{e, primeni i testira on se mo`e ponovo upotrebiti u
                                 drugim sistemima. Tre}e, sistemi koji su razvijeni pomo}u OO pristupa su mnogo
                                 fleksibilniji. Mogu se lako modifikovati i pobolj{ati menjanjem nekih tipova objekata
                                 ili dodavanjem novih tipova.
                                     ^etvrta prednost je {to OO pristup dozvoljava analiti~aru sistema da misli na
                                 nivou stvarnog sistema (kao {to to rade korisnici), a ne na nivou programskog
                                 jezika. Osnovne operacije preduze}a se menjaju mnogo sporije od informacionih
                                 potreba specifi~nih grupa ili pojedinaca. Zbog toga }e softver zasnovan na razvoj-
                                 nim modelima (OO pristup) imati mnogo du`i `ivotni vek nego programi koji su
                                 napisani da bi re{ili neke specifi~ne, trenutne probleme.
                                     Nasuprot tome, OO pristup ima i nekih nedostataka. OO sistemi, naro~ito oni
                                 pisani u programu Java, izvr{avaju se mnogo sporije od onih u drugim programskim
                                 jezicima. Mnogi programeri nemaju dovoljno ve{tine i iskustva sa OO jezicima,
                                 pa je verovatno potrebna dodatna obuka u organizacijama koje `ele da uvedu OO
                                 programiranje u svoje projekte razvojnih sistema.
                                     Po svemu sude}i, objektno orijentisan razvoj sistema (engl. Object Oriented
                                 Systems Development – OOSD) nalazi se u trojnom raskoraku. Desetine poznatih
                                 eksperata tvrdi da prednosti OOSD ~ine ovaj sistem superiornim u odnosu na kon-
                                 vencionalne razvoje sistema. Me|utim isti~u i nedostatke OOSD i pitaju se da li }e
                                 to ikada biti dominantan pristup razvoju sistema. Na tabelama 14.1 i 14.2 na Web
                                 sajtu ove knjige prikazano je koliko su OO i ne-OO projektanati ~vrsto ube|eni
                                 u prednosti i nedostatke OOSD. Za detaljniju diskusiju o usponima i padovima
                                 objektno orijentisanog pristupa, videti kod Johnson, 2000.

                                 OBJEKTNO ORIJENTISANA ANALIZA I PROJEKTOVANJE.   Razvojni proces
                                 za objektno orijentisan sistem po mnogo ~emu je sli~an onom za konvencionalni
                                 sistem. On uklju~uje iste korake kao i generi~ki osmofazni SDLC, koji je prikazan u
                                 odeljku 14.1. Projektanti bi mogli da koriste formalnu SDLC metodologiju za uprav-
                                 ljanje ovim procesom, ili pristup koji podrazumeva izradu prototip ili RAD pristup.
                                 Osnovna razlika je u tome {to u logi~koj analizi i fazi projektovanja analiti~ari koji
                                 koriste OO pristup mogu da koriste specijalizovane dijagrame modelovanja, koji
                                 su prikladniji za predstavljanje objektno orijentisanih koncepata.
                                 OBJEDINJENI JEZIK MODELOVANJA.   Tehnike i podaci koji su inkorporirani u
                                 standardni objektno orijentisan jeziknazivaju se objedinjeni jezik modelovanja (engl.
                                 Unified Modeling Language – UML). UML dozvoljava modelaru da specifikuje,
                                 vizuelizuje i konstrui{e predmete softverskih sistema, kao i poslovne modele. Na
                                 slici 14.6 prikazan je primer UML blok dijagrama grupe i objekta.
                                     Na slici 14.6 (a) prikazane su dve grupe objekata: Student i Predmet, zajedno sa
                                 njihovim atributima i operacijama. I objekti koji pripadaju istoj grupi mogu da budu
                                 u sli~nim odnosima sa drugim objektima. Na primer, svi studenti se prijavljuju za
                                 predmete, pa tako klasa Student mo`e da bude u odnosu zvanom „registrovan-za”
                                 sa drugom grupom zvanom Predmet. Na slici 14.6 (b) prikazana su dva primera
   13   14   15   16   17   18   19   20   21