Page 4 - Knjizni blok
P. 4
sicizam Hameau-a u Versaju, stepenište pozorišta
u Bordou, anatomski amfiteatar pariskog Medi-
cinskog fakulteta, odaje Mauzoleja princa od Vel- prostorija, dok mu dah postaje sve bolniji i teži tako da
sa, ulaz i stubište Hotel de Salme-a, Syon House je prinuđen da svog prijatelja spusti na tle, nemoćan
u Midleseksu, versaljski Saint-Symphorien, ili
Mali Trijanon, ili Lincoln’s Inn Fields, Consols da u tome trenutku krene makar i korak dalje.
Ofifice u Bank of England, planovi za Fonthilsku Džed samo sklizne na pod, gasi lampicu, i
opatiju, sala pod svodom u Heaton Hallu, da- počinje da jeca.
blinska Cetiri suda, Somerset House u Londonu,
Kockamica u Marino preciznih, lumens 35,5, belih Lucalox, po- U 3 sata i 31 minut kamera
House u Dablinu, Pagoda moćnih Lucalox, Lucalox sa velikim učinkom, ponovo počinje da radi. Džed
u Vrtovima Kew, trem Halarc 43 W, Halarc 100 W, Staybright XL, je pomerio Veksa u drugu sobu.
Stowe House-a u Bakin-
gamšajru, sala za prijeme Biax visokog intenziteta, metal-halid-nih; Shvatajući da video-kamera može
u zgradi na St. James Squ- uopšte i da ne spominjenom komunikacione da bude njegova jedina mogućnost
are-u br. 20, Middlesex sisteme kao što su oni za javno obraćanje, da pruži neko objašnjenje za ono što
Syon House, Marble Hall interfoni, radio, TV ili televizija sa zatvore- se desilo, Džed sad govori direktno
u Kedlestonu, Hram drev- nim kolom, satelitska televizija, VSAT, tele -
ne vrline u Stov Eližan foni (PAX ili PBX itd., itd.) ili za pružanje u nju, ponavljajući događaje koji su
Fildsu, stepenište zgrade podataka, signal multimedia designs, ili auto - doveli do Holovejevog prekida sa
na Berkli skveru br. 44, mata BAS, BMS, BMAS; nema čak ni gipsa- stvamošću i kako je iscrpljen, pro-
Holkham Hall u Norfolku, nih kalupa niti bilo kakvih stilskih ukrasa kao
zasvođena soba u Kensi- što su oplate, letvica za uz zidove, ili gotovih gonjen i najzad izgubljen, još uvek
ngtonskom dvorcu, Mali podova, od linoleuma, betonskih, bilo ćelij- nekako uspeo da odnese, odvuče i
hram Diruto u rimskoj vili skih ili obojenih, vlaknima ojačanih, pregrad- odgura Veksa na relativno bezbed-
Albani, čeoni ulaz u Santa
Maria del Priorato takođe nih, malterisanih, brzosteznih visoke čvrstine, no mesto. Nažalost, on više nema
u Rimu, Drevni mauzolej pojma gde se nalaze: „Eto, toliko o
iz Prima parte di architetture e prospettive; ili mome smislu za orijentaciju. Proveo sam tri poslednja
širenje baroka o čemu svedoče kaskada stepeni-
šta u Bom Jesusu do Monte u blizini Brage, ili sata tražeći put natrag do stepeništa. Nimalo sreće u
kraljevski dvorac u Kelucu, Kraljevska biblioteka tome. Radio je beskoristan. Ne stigne li pomoć uskoro,
Univerziteta u Koimbri, konvent-palata Maffie u on će umreti. Ja ću umreti.”
blizini Lisabona, Veliki trg u Salamanki, katedra-
la u Santijagu de Kompostela, katedrale u Mursiji Jedva vidljiv na kadm, mi tek naziremo Džed-
i Granadi, transparente katedrale u Toledu, okta- ovu pesnicu kako bez prestanka udara o pod, što, kako
gonalni paviljon u Orleans House-u, St-Martin- ispada, ima tačno onu istu boju zvuka kao i udarci
in-the-Fields, Radklifova biblioteka u Oksfordu,
kapela Wieskirche u rezidenciji u Vircburgu, ili koje smo čuli onda u dnevnoj sobi. Alen P. Vinet,
St-George-in-the-East u Stepniju, St. George međutim, primećuje jednu značajnu razliku:
u londonskom Blumsberiju, dvorac Blenhajm
u Oksordširu, soba ogledala u Amlijenburgu u Dosta čudno, uprkos sličnosti u
Minhenu, Jorkširski mauzolej u zamku Hovard, određenosti zvuka i visini tona, po
Chatsworth Derbyshire, tzv. „obojeno” predvorje svom obliku on ni izdaleka ne liči
u Kraljevskoj bolnici u Griniču, unutrašnji svod
u rimskome San Karlu kod Kvatro fontana, ili na tri kratka – tri duga – tri kratka
Ratna sala u Versaju, katedrala Sv. Pavla, Trg signala SOS koje je čuo Nejvidson.
Sv. Petra, Vrenov Šeldonski teatar u Oksfordu, Karlos Avital je iznela mogućnost da
opatijska crkva u Otobojrenu; ili nemačkog roko-
koa, primetnog kod Zwimera, ili ako pogledamo kuća ne samo da je prenosila signal
drezdenski Wallpavillon, Sv. Jovana Nepomuka na neverovatnu razdaljinu, već ga je
u Minhenu, visoki oltar opatijske crkve u Velten- isto tako i tumačila. Marla Halbert
burgu, stepenište u Rezidenciji u Vircburgu ili
crkvu u Fircenhajligenu, manastir Melk u Austri- se sa time ne slaže, i tvrdi da ritam
ji, stepenište u Pomelsfeldenu, gomji Belvedere, udaranja teško da ima neke važnosti:
Carsku biblioteku u Hofburgu, crkvu Sv. Karla „Osmoga dana, odsustvo bilo kakve
u Beču, Salu otaca u zamku Frain u Moravskoj;
onda ffiancuskog rokokoa kao Princezin salon u vesti od strane Holovejeve ekipe bila
pariskom „Hotel de Soubise”, i ne samo enterijer je već signal po sebi i o sebi.” 163
kapele u Versalju, zasvođenu svečanu salu u
Vo-le-Vikontu, pariski „Hotel Lambert”, Sv. Aga-
tu u Kataniji, katedralu u Sirakuzi, balske prosto- 163 Alan P. Winnet, Heaven’s Door (Lincoln: University of Nebrasca
rije u palazzo Gangi u Palermu, majolički kloster Press, 1996), str. 452. Isto tako vidi dosta čitani, premda donekle
u Santa Klari ili na Piazza del Gesu u Napulju, ili
čak nedovršeni palazzo Donn’Anna, enterijer u preopširan pamflet, Carlos Avital, Acustic Intervention (Boston:
Dei Gesuiti u Veneciji, plan Đenovskog univerzite- Berklee College of Music, 1994), kao i Marla Hulbert, „Kuc kuc kuc,
ta, kraljevski dvorac u Stupinidjiju, Supergu blizu pa šta onda?” u The Phenomenology of Coincidence in The N (Mine-
Torina, ili stepenište palazza Madama, ili kupolu apolis University of Minnesota Press, 1996).
Sv. Lorenca u Torinu, ili enterijer kupole kapele
Sv. Pokrova, ili fontanu Trevi, ili fasadu S. Marije
Mađore na Španskom stepeništu ili freske u svodu
nad brodom u Sv. Injaciju u Rimu, ili isto tako
130