Page 4 - Knjizni blok
P. 4

sicizam Hameau-a u Versaju, stepenište pozorišta
     u Bordou, anatomski amfiteatar pariskog Medi-
     cinskog fakulteta, odaje Mauzoleja princa od Vel-  prostorija, dok mu dah postaje sve bolniji i teži tako da
     sa, ulaz i stubište Hotel de Salme-a, Syon House   je prinuđen da svog prijatelja spusti na tle, nemoćan
     u Midleseksu, versaljski Saint-Symphorien, ili
     Mali Trijanon, ili Lincoln’s Inn Fields, Consols   da u tome trenutku krene makar i korak dalje.
     Ofifice u Bank of England, planovi za Fonthilsku   Džed samo sklizne na pod, gasi lampicu, i
     opatiju, sala pod svodom u Heaton Hallu, da-  počinje da jeca.
     blinska Cetiri suda, Somerset House u Londonu,
     Kockamica u Marino                            preciznih, lumens 35,5, belih Lucalox, po-  U 3 sata i 31 minut kamera
     House u Dablinu, Pagoda                       moćnih Lucalox, Lucalox sa velikim učinkom,     ponovo počinje da radi. Džed
     u Vrtovima Kew, trem                          Halarc 43 W, Halarc 100 W, Staybright XL,   je pomerio Veksa u drugu sobu.
     Stowe House-a u Bakin-
     gamšajru, sala za prijeme                     Biax visokog intenziteta, metal-halid-nih;   Shvatajući da video-kamera može
     u zgradi na St. James Squ-                    uopšte i da ne spominjenom komunikacione   da bude njegova jedina mogućnost
     are-u br. 20, Middlesex                       sisteme kao što su oni za javno obraćanje,   da pruži neko objašnjenje za ono što
     Syon House, Marble Hall                       interfoni, radio, TV ili televizija sa zatvore-  se desilo, Džed sad govori direktno
     u Kedlestonu, Hram drev-                      nim kolom, satelitska televizija, VSAT, tele  -
     ne vrline u Stov Eližan                       foni (PAX ili PBX itd., itd.) ili za pružanje   u nju, ponavljajući događaje koji su
     Fildsu, stepenište zgrade                     podataka, signal multimedia designs, ili auto  -   doveli do Holovejevog prekida sa
     na Berkli skveru br. 44,                      mata BAS, BMS, BMAS; nema čak ni gipsa-  stvamošću i kako je iscrpljen, pro-
     Holkham Hall u Norfolku,                      nih kalupa niti bilo kakvih stilskih ukrasa kao
     zasvođena soba u Kensi-                       što su oplate, letvica za uz zidove, ili gotovih   gonjen i najzad izgubljen, još uvek
     ngtonskom dvorcu, Mali                        podova, od linoleuma, betonskih, bilo ćelij-  nekako uspeo da odnese, odvuče i
     hram Diruto u rimskoj vili                    skih ili obojenih, vlaknima ojačanih, pregrad-  odgura Veksa na relativno bezbed-
     Albani, čeoni ulaz u Santa
     Maria del Priorato takođe                     nih, malterisanih, brzosteznih visoke čvrstine,  no mesto. Nažalost, on više nema
     u Rimu, Drevni mauzolej                         pojma gde se nalaze: „Eto, toliko o
     iz Prima parte di architetture e prospettive; ili   mome smislu za orijentaciju. Proveo sam tri poslednja
     širenje baroka o čemu svedoče kaskada stepeni-
     šta u Bom Jesusu do Monte u blizini Brage, ili   sata tražeći put natrag do stepeništa. Nimalo sreće u
     kraljevski dvorac u Kelucu, Kraljevska biblioteka   tome. Radio je beskoristan. Ne stigne li pomoć uskoro,
     Univerziteta u Koimbri, konvent-palata Maffie u   on će umreti. Ja ću umreti.”
     blizini Lisabona, Veliki trg u Salamanki, katedra-
     la u Santijagu de Kompostela, katedrale u Mursiji   Jedva vidljiv na kadm, mi tek naziremo Džed-
     i Granadi, transparente katedrale u Toledu, okta-  ovu pesnicu kako bez prestanka udara o pod, što, kako
     gonalni paviljon u Orleans House-u, St-Martin-  ispada, ima tačno onu istu boju zvuka kao i udarci
     in-the-Fields, Radklifova biblioteka u Oksfordu,
     kapela Wieskirche u rezidenciji u Vircburgu, ili   koje smo čuli onda u dnevnoj sobi. Alen P. Vinet,
     St-George-in-the-East u Stepniju, St. George   međutim, primećuje jednu značajnu razliku:
     u londonskom Blumsberiju, dvorac Blenhajm
     u Oksordširu, soba ogledala u Amlijenburgu u   Dosta čudno, uprkos sličnosti u
     Minhenu, Jorkširski mauzolej u zamku Hovard,   određenosti zvuka i visini tona, po
     Chatsworth Derbyshire, tzv. „obojeno” predvorje   svom obliku on ni izdaleka ne liči
     u Kraljevskoj bolnici u Griniču, unutrašnji svod
     u rimskome San Karlu kod Kvatro fontana, ili   na tri kratka – tri duga – tri kratka
     Ratna sala u Versaju, katedrala Sv. Pavla, Trg   signala SOS koje je čuo Nejvidson.
     Sv. Petra, Vrenov Šeldonski teatar u Oksfordu,   Karlos Avital je iznela mogućnost da
     opatijska crkva u Otobojrenu; ili nemačkog roko-
     koa, primetnog kod Zwimera, ili ako pogledamo   kuća ne samo da je prenosila signal
     drezdenski Wallpavillon, Sv. Jovana Nepomuka   na neverovatnu razdaljinu, već ga je
     u Minhenu, visoki oltar opatijske crkve u Velten-  isto tako i tumačila. Marla Halbert
     burgu, stepenište u Rezidenciji u Vircburgu ili
     crkvu u Fircenhajligenu, manastir Melk u Austri-  se sa time ne slaže, i tvrdi da ritam
     ji, stepenište u Pomelsfeldenu, gomji Belvedere,   udaranja teško da ima neke važnosti:
     Carsku biblioteku u Hofburgu, crkvu Sv. Karla   „Osmoga dana, odsustvo bilo kakve
     u Beču, Salu otaca u zamku Frain u Moravskoj;
     onda ffiancuskog rokokoa kao Princezin salon u   vesti od strane Holovejeve ekipe bila
     pariskom „Hotel de Soubise”, i ne samo enterijer   je već signal po sebi i o sebi.” 163
     kapele u Versalju, zasvođenu svečanu salu u
     Vo-le-Vikontu, pariski „Hotel Lambert”, Sv. Aga-
     tu u Kataniji, katedralu u Sirakuzi, balske prosto-  163  Alan P. Winnet, Heaven’s Door (Lincoln: University of Nebrasca
     rije u palazzo Gangi u Palermu, majolički kloster   Press, 1996), str. 452. Isto tako vidi dosta čitani, premda donekle
     u Santa Klari ili na Piazza del Gesu u Napulju, ili
     čak nedovršeni palazzo Donn’Anna, enterijer u   preopširan pamflet, Carlos Avital, Acustic Intervention (Boston:
     Dei Gesuiti u Veneciji, plan Đenovskog univerzite-  Berklee College of Music, 1994), kao i Marla Hulbert, „Kuc kuc kuc,
     ta, kraljevski dvorac u Stupinidjiju, Supergu blizu   pa šta onda?” u The Phenomenology of Coincidence in The N (Mine-
     Torina, ili stepenište palazza Madama, ili kupolu   apolis University of Minnesota Press, 1996).
     Sv. Lorenca u Torinu, ili enterijer kupole kapele
     Sv. Pokrova, ili fontanu Trevi, ili fasadu S. Marije
     Mađore na Španskom stepeništu ili freske u svodu
     nad brodom u Sv. Injaciju u Rimu, ili isto tako
                                              130
   1   2   3   4   5   6   7   8   9